Jasna RilovićVeć smo milijun puta čuli ili čitali savjete kako motivirati zaposlenike, kako ih zadržati u svojoj kompaniji i na koji način razviti kod njih osjećaj pripadnosti i lojalnosti kompaniji.
Ali, krenimo ovaj put s druge strane i postavimo si pitanje:”Kako najbolje i najlakše uspijevamo demotivirati svoje djelatnike? Kako ih otjeramo iz kompanije, napravimo od njih osobe sa stavom “ne možeš ti mene tako malo platiti koliko ja mogu malo raditi” i kako stvorimo klimu u kojoj svaki zaposlenik dolazi sa grčem u želucu i čeka da mu završi osamsatno radno vrijeme?”
Dakle, koji su to čimbenici koji djeluju demotivirajuće za naše zaposlenike i koje bi trebalo u velikom luku zaobilaziti ukoliko želimo imati zdravu i uspješnu kompaniju?
Evo nekih od njih:
- Loš uredski prostor – znate li da je “open space” politika prouzročila porast bolovanja za 62% prema istraživanju Scandinavian Journal of Work, Environment and Health found? Postoje dva objašnjenja: s jedne strane virusi se puno lakše šire u zajedničkoj prostoriji, ali isto tako i posao u zajedničkoj prostoriji stresniji je nego kada su ljudi u svojim uredima i imaju kakvu-takvu privatnost.
- Nedostatak jasnih ciljeva –zaposlenici često ne znaju na što se treba fokusirati, što je najvažnije ostvariti taj dan, taj mjesec, tu godinu.Zato vam predlažem da ciljeve što jasnije i transparentnije podijelite sa svojim zaposlenicima kako bi svi u kompaniji znali koji je krajnji cilj njihovog rada.
- Nedostatak suradnje između zaposlenika – oko 39% zaposlenika smatra da nisu cijenjeni i da se njihovi prijedlozi ne sagledavaju na način na koji bi oni htjeli. I koliko dugo onda očekujete da će takav zaposlenik biti motiviran davati prijedloge za poboljšanje? Na žalost, manageri ne shvaćaju da je to njihova odgovornost – da slušaju ljude i implementiraju njihove prijedloge u svakodnevno poboljšanje rada.
- Šefovi = micromanageri. Ovo je problem s kojim smo svi imali prilike suočiti u svojoj karijeri. Šefovi koji sve znaju najbolje, koji nemaju povjerenje u svoje ljude i koji donose najbeznačajnije odluke, te na taj način demotiviraju sve oko sebe.
- Strah od pogrešaka – česta kultura u našim kompanijama koja dovodi do toga da većina zaposlenika ostaje u svojim komfort-zonama niti ne pokušavajući bilo što promijeniti.
- Bespotrebni sastanci – koliko često ste se našli na nakom sastanku za koji niste znali niti čemu služi niti što se postiglo s njim? A vi ste u to vrijeme imali puno važnijeg posla i jedino čega ste u tom trenu bili svjesni jeste to da ćete morati ostati prekovremeno raditi da stignete napraviti posao koji je bio puno važniji od tog bespotrebnog sjedenja u sobi za sastanke.
- Loša politika nagrađivanja (ako je uopće ima). Da li se sjećate situacije kada ste dobili neku nagradu, a da ste pomislili “Bolje da mi to niste ni dali!” Rijetko se kompanije potrude saznati što je to što motivira ljude i kao na traci daje svima isto (najčešće neki sitni novac u brutu koji onda najviše razveseli državu zbog plaćenih visokih poreza i doprinosa)
- Nedostatak razvoja zaposlenika. Najčešće je nadređeni taj koji misli kako je glupo trošiti vrijeme na neke treninge, coaching, predavanja ili dijeljenja iskustva i na taj način ne dozvoljava niti svojim zaposlenima da se dalje razvijaju ili obrazuju. I onda se poslodavci čude kad ima najbolji ljudi odu iz firme…
Ovo je samo nekoliko načina kojima namjerno ili slučajno možemo demotivirati naše ljude i natjerati ih da traže neke bolje poslodavce. Sigurna sam da se i Vi svakodnevno susrećete s tim problemom, pa me zanima koja su vaša iskustva : što Vas i Vaše kolege najviše demotivira i kako se s time borite?